Isti uvijeti, isti odgovor, isti rezultat. Historija se ponavlja

Danas, točnije jučer, sam se imao priliku iz prve ruke podsjetiti čemu onoliki zakoni vezano za odabir cure i odnos prema njima. Dobio sam po pički, istini za volju, kad zaslužim i dobijem ne bude mi toliko krivo, ali ipak ne mogu da se ne ljutim na sebe što sam si to dopustio. Naprosto je fascinantno kako pored tolike količine iskustva mogu pravit iste jebene greške iznova i iznova. Ozbiljno razmatram mogućnost da sam retardiran. Ne mislim da su sve žene kučke, naprotiv, mislim da ogromna većina nije, ne mislim ni da je ta mala od jučer kučka. Problem je u tome što ja neznam svoje mjesto na toj nekoj ljestvici. Mislim, znam ga, ali se ne ponašam u skladu s tim. Uvijek nešto serem i pokušavam neke kaskaderske pothvate koji se nekim „čudom“ ama baš svaki put izjalove.

Čim je meni stalo do nje, čim osjetim one jebene leptire u trbuhu, istog trena se trebam okrenuti i otići, drugog rješenja nema. Dok sam se toga držao, dobro mi je i bilo. Neznam koji mi je klinac ovo trebalo. Zašto čarkam mečku??? Još kad je rekla ono za prvenstvo iz fizike, pa kolko je crvenih zastavica trebalo da skontam. Historija se ponavlja. Zašto se ponavlja? Jer se ja zalijećem na puno više nego mogu sažvakati. Podsvjesno, i ja sam znam svoj nivo. Nisam pobornik teorije „bolje kralj u paklu nego rob u raju“, ali činjenica je da je odnos dobitak/uloženo daleko bolji kad smanjim kriterije. I činjenica je da je sa klasom cura kojoj pripada glavna junakinja jučerašnjeg dana imam jako negativna iskustva(blago rečeno). Očigledno neznam s njima, i to bi bio problem, DA JA NEMAM DRUGOG IZBORA, ali imam, imam ga kolko hoću. I to je taj dio koji je generator svih problema, ta me vrsta privlači, najvjerovatnije upravo zbog toga. U plesu zavođenja, zadaješ udarce, poneki i primiš. Sa normalnim curama, te udarce i ne primjetim. Ali sa tom klasom, od Mike Tyson-a u trenutku postanem jebena Trnoružica, i najmanji zamah me automatski izbacuje iz ringa. Čim mi je stalo, nisam u stanju igrati igru zavođenja. I ja to znam, znao sam to prije 4 godine, znao sam to prije sedmicu, znam i danas, ali ipak sam to uradio... kao što rekoh, retardiran. 

Linkin What I've Done prijevod

In this farewell                             U ovom oproštaju

There’s no blood                           Nema krvi 

There’s no alibi                             Nema svjedoka

‘Cause I’ve drawn regret                Jer sam izvukao žaljenje

From the truth                             Iz istine

Of a thousand lies                        O hiljadi laži

[Pre-Chorus:]

So let mercy come                       Neka milost dođe

And wash away                           I opere

What I’ve done                           Ono što sam činio

[Chorus:]

I'll face myself                            Suočiit ću se sa sobom

To cross out what i’ve become      Da prekrižim šta sam bio

Erase myself                              Izbrisati sebe

And let go of what i’ve done         I pustiti(zaboraviti) ono što sam činio

Put to rest                                Sahrani

What you thought of me              Šta si mislila o meni

While I clean this slate                Dok čistim ovu ploču

With the hands of uncertainty      Nesigurnim rukama

[Pre-Chorus]

[Chorus]

For what I’ve done                     Zbog onog što sam činio

I start again                              Počinjem iznova

And whatever pain may come       I koji god bol dođe

Today this ends                         Danas ovo završava 

I’m forgiving what I’ve done!!!      Zaboravljam šta sam činio

[Chorus]

What I’ve done                         Šta sam činio

Forgiving what I’ve done            Zaboravljam šta sam činio

Nije problem što bi me ti odvela u pakao... problem je što bi te ja tamo slijedio

Romantika pokušava da izađe iz ormara... nadam se samo da je dobro zaključana, dovoljno je muke za tri života donijela :)

Real life version

Hollywood-ska verzija je na lijevoj strani, Will Smith aka Hitch, a na desnoj je real life verzija, tj. najbliže tome što realnost ima da ponudi, David De Angelo, čovjek koji za razliku od Hitch-a nije u mogućnosti da ostvari bilo koju muško-žensku kombinaciju, ali je u stanju maksimalno iskoristiti potencijal svakog muškarca, i dati običnom muškarcu šansu u borbi protiv sulude ženske logike.
Ovaj čovjek ne nudi brza rješenja, niti se pretvara da razumije žene, njegov sistem je dosta prostiji, on se bazira na inputu i outputu, šta trebaš učiniti ženi da dobiješ željeni rezultat, bez pretjeranog razmišljanja zašto je to tako. Njegov sistem je osmišljen bukvalno po principu pokušaja i pogreške. Mada ne nudi gotovo nikakva objašnjenja kako funkcionira ženska logika, nudi nevjerojatan users manual, koji daje rezultate.
U biti, čovjek govori u aksiomima, i kada se prvi put čita, čini se da je obični pretenciozni "lovačka priča-lik", i na prvi pogled, stvari koje predlaže, recimo način odnosa prema djevojkama, izgledaju kao klasično samoubojstvo, ili izbacivanje samog sebe iz utrke, ali što se više i doslovnije primjenuju, uspijeh je veći. David, hvala ti :)

the butterfly effect

"Je sistem koji je vrlo osjetljiv na inicijalne uvjete, gdje mala promjena u nelinearnom sistemu može rezultirati velikim razlikama u kasnijim stanjima" 
Ovaj dio teorije haosa me uvijek impresionirao, kako samo mala promjena u  okolnostima može izazvati ogromne i radikalne razlike u konačnom ishodu. Kako pogrešno skretanje na cesti, može u potpunosti promjeniti život pojedinca. Jedna takva odluka, mi je danas naumpala, dok sam iz WC-a čitaone pogledao kroz prozor. Naime, kroz prozor se vidi ono dvorište gdje sam prvi puta vidjeo svoju djevojku... Tu novu godinu, nisam trebao tu slaviti, sasvim slučajno se desilo da tu dođem, i spasim joj glavu :) Međutim, tu sam temu uglavnom apsolvirao. 
Drugo se pitanje nametnulo potkraj dana, -Sklonost historije da se ponavlja, tj. ako su u sistemu iste početne postavke, da li će biti isti i rezultat?


Poslije čitaone, otišao sam u šetnju s jednom djevojkom iz čitaone, s mog faxa, i na samom početku nisam primjetio sličnosti sa jednom šetnjom iz januara 2004, ali kada je rekla da je u srednjoj najvise voljela matematiku i fiziku, i da je cak isla po inostranstvu na takmicenja... kockice su se poslozile. Djevojka, brineta, na pramenove, pametna, dobra iz matematike, zna me nasmijati... Fascinantno je da je čak i emocija bila ista... Želio sam biti tu u tom trenutku, želio sam da sam tu s njom, da se smijem, ostao bi i čitavu noć da sam mogao. Osjetio sam ono... tu je još, nije zauvijek nestalo :D S kim ću ga naći neznam, ali sama činjenica da ga je još uvijek moguće naći, znači da ga nisam zauvijek uništio ni izgubio! the magic is back... 

Naša mala čitaonica

Počeo sam ići u gradski čitaonicu prije par sedmica. Danas sam stigao u pola 9, a u 7 i 20 krenuo kući... preko 8 sati učenja. Ali me fiziologija ne umara kao anatomija, ne odlutaju mi misli u toku učenja, dok sjedim za stolom, bukvalno ne primjećujem ništa oko sebe dok učim. A s anatomijom mi se znalo desiti da ne znam šta sam pročitao, jer naprosto odlutaju misli. 

Inače, sastav čitaoničke populacije je krajnje interesanatan, 80% medicinski fax, 15% farmaceuti, 5% svi ostali. Dole u nacionalnoj biblioteci je bilo slično tako, s tim što je bilo ljudi s ETF-a. dok je student s Filozofskog koji uči, endemska vrsta, koju sam imao priliku sresti u samo par navrata. Upoznao sam par ljudi s mog faxa otkako idem u čitaonu, fini ljudi, njihovi savjeti mi dosta valjaju. A i krug poznanika mi se po prvi put u par godina opet širi, što mi je jako drago :) sa saninom mi bude baš ekstra na pauzama, smijemo se dosta, podjebavamo cure sustavno-hoće li uroditi plodom, to neznam, ali imam dojam da bi prije moglo uroditi plodom nego bilo koja taktika dosada korištena, i plus, imamo prednost što smo skupa, to nam je veliki boost.  Imam dojam da mi je život opet krenuo, ili je do proljeća. u svakom slučaju hvala Allahu, bolje mi je. Sinoć sam klanjao, imam namjeru i večeras, iako jedva gledam.

TLN u stvarnom životu

Vrtim kanale danas, i na Face TV, koju inače ne gledam, ugledah poznato lice sa mog faxa. Osobu ne poznajem lično, ali je to momak koji na prvi pogled zrači pederlukom, ko ga jednom vidi ne zaboravlja ga. Jer se hirurški napuhane usne na 20togodišnjaku- ne zaboravljaju. Sin je nekog tamo budžovana, koji ga gura i rukama i nogama kroz fax, što će sutra neko to glavom platiti-nema veze, "mali će bit doktor i tačka". Elem, čovjek priča kako je omladina u BiH loša, kako se ne trudi, kako je on uzeo stvar u svoje ruke i kako je postigao uspjeh i kako stremi ka velikim stvarima.

Da mi imamo novinare kako treba, napravili bi reportažu o istom tom čovjeku, ili klasi ljudi poput njega, koji su svi izrazito "talentovani", i bez nekog pretjeranog truda prolaze kroz medicinski fakultet. A svi imaju tu jednu, beznačajnu, zajedničku osobinu-babu u stranci, ili dajdžu direktora neke klinike. Taj ću snimak naći i sačuvati :) kada jednog dana konačno ispliva na vidjelo apsurd ljudi koji vjeruju u floskulu "lako završiti medicinu ako se to voli" a prešute dio gdje im je amidža guzonja na klinici. Da im mogu poslati taj snimak, i podsjetiti ih, koliko su smješni bili. Nažalost to će njihovo neznanje isplivati u obliku nečijeg mrtvog sina, oca ili majke koja će umrijeti od neke sitne bolesti i velikog neznanja. Kao što smo nažalost imali priliku vidjeti u nedavnoj presudi doktorici koja je bukvalno ubila ženu.