Nije problem što bi me ti odvela u pakao... problem je što bi te ja tamo slijedio

Romantika pokušava da izađe iz ormara... nadam se samo da je dobro zaključana, dovoljno je muke za tri života donijela :)

Real life version

Hollywood-ska verzija je na lijevoj strani, Will Smith aka Hitch, a na desnoj je real life verzija, tj. najbliže tome što realnost ima da ponudi, David De Angelo, čovjek koji za razliku od Hitch-a nije u mogućnosti da ostvari bilo koju muško-žensku kombinaciju, ali je u stanju maksimalno iskoristiti potencijal svakog muškarca, i dati običnom muškarcu šansu u borbi protiv sulude ženske logike.
Ovaj čovjek ne nudi brza rješenja, niti se pretvara da razumije žene, njegov sistem je dosta prostiji, on se bazira na inputu i outputu, šta trebaš učiniti ženi da dobiješ željeni rezultat, bez pretjeranog razmišljanja zašto je to tako. Njegov sistem je osmišljen bukvalno po principu pokušaja i pogreške. Mada ne nudi gotovo nikakva objašnjenja kako funkcionira ženska logika, nudi nevjerojatan users manual, koji daje rezultate.
U biti, čovjek govori u aksiomima, i kada se prvi put čita, čini se da je obični pretenciozni "lovačka priča-lik", i na prvi pogled, stvari koje predlaže, recimo način odnosa prema djevojkama, izgledaju kao klasično samoubojstvo, ili izbacivanje samog sebe iz utrke, ali što se više i doslovnije primjenuju, uspijeh je veći. David, hvala ti :)

the butterfly effect

"Je sistem koji je vrlo osjetljiv na inicijalne uvjete, gdje mala promjena u nelinearnom sistemu može rezultirati velikim razlikama u kasnijim stanjima" 
Ovaj dio teorije haosa me uvijek impresionirao, kako samo mala promjena u  okolnostima može izazvati ogromne i radikalne razlike u konačnom ishodu. Kako pogrešno skretanje na cesti, može u potpunosti promjeniti život pojedinca. Jedna takva odluka, mi je danas naumpala, dok sam iz WC-a čitaone pogledao kroz prozor. Naime, kroz prozor se vidi ono dvorište gdje sam prvi puta vidjeo svoju djevojku... Tu novu godinu, nisam trebao tu slaviti, sasvim slučajno se desilo da tu dođem, i spasim joj glavu :) Međutim, tu sam temu uglavnom apsolvirao. 
Drugo se pitanje nametnulo potkraj dana, -Sklonost historije da se ponavlja, tj. ako su u sistemu iste početne postavke, da li će biti isti i rezultat?


Poslije čitaone, otišao sam u šetnju s jednom djevojkom iz čitaone, s mog faxa, i na samom početku nisam primjetio sličnosti sa jednom šetnjom iz januara 2004, ali kada je rekla da je u srednjoj najvise voljela matematiku i fiziku, i da je cak isla po inostranstvu na takmicenja... kockice su se poslozile. Djevojka, brineta, na pramenove, pametna, dobra iz matematike, zna me nasmijati... Fascinantno je da je čak i emocija bila ista... Želio sam biti tu u tom trenutku, želio sam da sam tu s njom, da se smijem, ostao bi i čitavu noć da sam mogao. Osjetio sam ono... tu je još, nije zauvijek nestalo :D S kim ću ga naći neznam, ali sama činjenica da ga je još uvijek moguće naći, znači da ga nisam zauvijek uništio ni izgubio! the magic is back... 

Naša mala čitaonica

Počeo sam ići u gradski čitaonicu prije par sedmica. Danas sam stigao u pola 9, a u 7 i 20 krenuo kući... preko 8 sati učenja. Ali me fiziologija ne umara kao anatomija, ne odlutaju mi misli u toku učenja, dok sjedim za stolom, bukvalno ne primjećujem ništa oko sebe dok učim. A s anatomijom mi se znalo desiti da ne znam šta sam pročitao, jer naprosto odlutaju misli. 

Inače, sastav čitaoničke populacije je krajnje interesanatan, 80% medicinski fax, 15% farmaceuti, 5% svi ostali. Dole u nacionalnoj biblioteci je bilo slično tako, s tim što je bilo ljudi s ETF-a. dok je student s Filozofskog koji uči, endemska vrsta, koju sam imao priliku sresti u samo par navrata. Upoznao sam par ljudi s mog faxa otkako idem u čitaonu, fini ljudi, njihovi savjeti mi dosta valjaju. A i krug poznanika mi se po prvi put u par godina opet širi, što mi je jako drago :) sa saninom mi bude baš ekstra na pauzama, smijemo se dosta, podjebavamo cure sustavno-hoće li uroditi plodom, to neznam, ali imam dojam da bi prije moglo uroditi plodom nego bilo koja taktika dosada korištena, i plus, imamo prednost što smo skupa, to nam je veliki boost.  Imam dojam da mi je život opet krenuo, ili je do proljeća. u svakom slučaju hvala Allahu, bolje mi je. Sinoć sam klanjao, imam namjeru i večeras, iako jedva gledam.

TLN u stvarnom životu

Vrtim kanale danas, i na Face TV, koju inače ne gledam, ugledah poznato lice sa mog faxa. Osobu ne poznajem lično, ali je to momak koji na prvi pogled zrači pederlukom, ko ga jednom vidi ne zaboravlja ga. Jer se hirurški napuhane usne na 20togodišnjaku- ne zaboravljaju. Sin je nekog tamo budžovana, koji ga gura i rukama i nogama kroz fax, što će sutra neko to glavom platiti-nema veze, "mali će bit doktor i tačka". Elem, čovjek priča kako je omladina u BiH loša, kako se ne trudi, kako je on uzeo stvar u svoje ruke i kako je postigao uspjeh i kako stremi ka velikim stvarima.

Da mi imamo novinare kako treba, napravili bi reportažu o istom tom čovjeku, ili klasi ljudi poput njega, koji su svi izrazito "talentovani", i bez nekog pretjeranog truda prolaze kroz medicinski fakultet. A svi imaju tu jednu, beznačajnu, zajedničku osobinu-babu u stranci, ili dajdžu direktora neke klinike. Taj ću snimak naći i sačuvati :) kada jednog dana konačno ispliva na vidjelo apsurd ljudi koji vjeruju u floskulu "lako završiti medicinu ako se to voli" a prešute dio gdje im je amidža guzonja na klinici. Da im mogu poslati taj snimak, i podsjetiti ih, koliko su smješni bili. Nažalost to će njihovo neznanje isplivati u obliku nečijeg mrtvog sina, oca ili majke koja će umrijeti od neke sitne bolesti i velikog neznanja. Kao što smo nažalost imali priliku vidjeti u nedavnoj presudi doktorici koja je bukvalno ubila ženu. 

Mehanizam zasuna

U zadnjem postu sam se dotakao "tačke i točke". Studiram na Univerzitetu u Sarajevu, i kao student, moram izraziti veliku zahvalnost Univerzitetu u Zagrebu, jer da nije njih, ne znam iz čega bi učili. Gotovo sve su nam knjige ili napisane ili prevedene u Zagrebu. Naprosto je fascinantno kako imamo toliku količinu "eksperata" i profesora, a ipak, nismo u stanju ni imati svoj prevod pojedinih knjiga. Niko realan ne očekuje da se na tako malom univerzitetu pišu knjige kalibra Guytona, Junqueira, ali možemo ako ništa imati svoj prevod. Ovo se na prvi pogled čini nebitno, ali sam sebe uhvatio u par prilika da koristim izraze "točka", "tisuća", "ugao", "ošit"(dijafragma ;)), i kompletne rečenične konsturkcije, koje su karakteristične za Hrvatski jezik. Sjećam se kako sam se zgrožavao kad su jedno jutro u 6tom osnovne, hrvatska djeca u mojoj školi sva odjednom počela govoriti točka, zapeta i sl. A sada ja tako govorim, jer nakon što pročitate izraz na hrvatskom 400 puta, htjeli ili ne, on postaje dijelom vašeg rječnika. E sad što mi je potreban konzilij da odgonetnem šta znači "zasun", "orijaška"... S tim što sada uzmem u čitaonici veliki medicinski riječnik, pa ide brže. Ipak, puno mi je draži Hrvatski od Srpskog, ekavica me ubija, a ćirilicu ne znam ni čitati(ponosim se time).

New day has come

Nakon što sam izgubio par godina (neki vole reći "obnovio", valjda im tako lakše zvuči), konačno sam uspio položiti Anatomiju čovjeka. Koliko sam je sati učio, koliko sam puta pojedine dijelove pročitao, ni sam više ne znam, i drago mi je što je tako. Ali po slobodnoj procjeni, mislim da se radi o barem 500 sati učenja. Svaku stranicu Perovića i sada vidim. Sve u svemu u to sam iskustvo ušetao "sigurnim korakom neznalice". Polagao sam je 3 godine... Zašto je toliko trebalo? Odgovor uglavnom leži u meni i mom hroničnom neshvatanju ozbiljnosti tog predmeta i situacije u kojoj se nalazim. A drugim, manjim dijelom u pojedinim profesoricama, koje muzu tranzicijski pravni vakum do krajnjih granica.  Ali, to je sada iza mene, mada me još uvijek zna biti strah da se ne probudim i da je polaganje anatomije bio samo san. :)

Počeo sam učiti Fiziologiju, Guyton&Hall 11 izdanje, visim po cijele dane u čitaonici, međutim, nisam pretjerano zadovoljan napretkom. Sad za sad, mogu reći da sam prešao:
-Uvod,
-Membranu
-Mišiće
-Srce

Trenutno se nalazim na Cirkulaciji, negdje oko 170te stranice. JPO, jedinica perifernog otpora, i problemi oko konverzije iz anglo-saksonskog u SI sistem. Naime, udžbenik je pisan prema anglo-saksonskim jedinicama, dok mi koristimo SI jedinice, tako da PSI(pounds per square inch) treba preračunavati u kPa(kilo-Paskale), što samo po sebi nije problem, ali kada je potrebno preračunavati formule koje su iz njih derivirane - nightmare. Ne shvatam, zar nije bilo prostije za sve zemlje, lijepo sjesti i dogovriti koji se sistem koristi, i tačka, ili ti-točka, kako sam počeo govoriti u zadnje vrijeme.