Bila je tu za mene kad je trebalo. Kladila se na mene, kada se ni sam na sebe ne bi kladio. Vidjela me i uplakanog, i uplašenog, i izgubljenog, i ipak ostala tu. Nikad mi neće biti jasno kako je moguće da me voli poslije svega. Bilo je varanja, bilo je svega. Ali nas dvoje smo bili jedina konstanta u tom cijelom ludilu, sada kad je počelo svitati, mislim da se zaljubljujem u jednu djevojku iz čitaone. Lijepa je, pametna, sposobna, jaka, ona je sve to. Božiji dar. Na drugu stranu, mojoj curi ne ide baš najbolje trenutno, djed joj je umro od raka prije par dana(nakon teških muka), studira fax s kojim je posao gotovo nemoguće naći, nikad nije bila pretjerano inteligentna, niti imala smisao za humor koji bi me privukao. Ali je imala to nešto, što cijenim više od svega ostalog-Leave no man behind-politiku, možeš se uzdati da će biti s tobom u oluji. Tu osobinu, volim, cijenim, ta osobina je ono što je teško naći u cijeloj potrazi za partnerom, čak i prijateljem. Ostajem s njom:) u dobru i u zlu... mada nekad poželim, izdati neznam:)
Nema komentara:
Objavi komentar