Ovako dobro se nisam osjećao ne pamtim:) Imam osjećaj svrhe, puta, snage. Osjećam se dobro i kada sam šetam parkom na putu kući. Predvečer sam kroz prozor čitaone gledao Predsjedništvo, slušao kako ptice pjevaju, i gledao pupoljke u parku, Sarajevo doista zna biti prelijepo, posebice u proljeće. Čudno je kako brzo čovjek zaboravi sva sranja koja je prošao, čim dođu rezultati. Ovo je naravno, samo jedna strana mene, manja, ali ona koju ću njegovati, da poraste i u konačnici potisne moje mračnije dijelove. ima jedan stih u pjesmi "I was fighting through every rhyme. Tightening up every line. Never resting the question if I was out of my mind". Sada znam odgovor na to pitanje, nisam normalan, nikad nisam ni bio normalan. Ali je to ludilo ono što me razdvaja od mase, to je ona iskra koja čini da sam se u stanju dići iz blata, i nakon što sam sto puta u njega bačen, i opet divljački krenuti u borbu. Tvrdoglavost, i suluda nada su napravili najveća carstva :)
Nema komentara:
Objavi komentar