TLN u stvarnom životu

Vrtim kanale danas, i na Face TV, koju inače ne gledam, ugledah poznato lice sa mog faxa. Osobu ne poznajem lično, ali je to momak koji na prvi pogled zrači pederlukom, ko ga jednom vidi ne zaboravlja ga. Jer se hirurški napuhane usne na 20togodišnjaku- ne zaboravljaju. Sin je nekog tamo budžovana, koji ga gura i rukama i nogama kroz fax, što će sutra neko to glavom platiti-nema veze, "mali će bit doktor i tačka". Elem, čovjek priča kako je omladina u BiH loša, kako se ne trudi, kako je on uzeo stvar u svoje ruke i kako je postigao uspjeh i kako stremi ka velikim stvarima.

Da mi imamo novinare kako treba, napravili bi reportažu o istom tom čovjeku, ili klasi ljudi poput njega, koji su svi izrazito "talentovani", i bez nekog pretjeranog truda prolaze kroz medicinski fakultet. A svi imaju tu jednu, beznačajnu, zajedničku osobinu-babu u stranci, ili dajdžu direktora neke klinike. Taj ću snimak naći i sačuvati :) kada jednog dana konačno ispliva na vidjelo apsurd ljudi koji vjeruju u floskulu "lako završiti medicinu ako se to voli" a prešute dio gdje im je amidža guzonja na klinici. Da im mogu poslati taj snimak, i podsjetiti ih, koliko su smješni bili. Nažalost to će njihovo neznanje isplivati u obliku nečijeg mrtvog sina, oca ili majke koja će umrijeti od neke sitne bolesti i velikog neznanja. Kao što smo nažalost imali priliku vidjeti u nedavnoj presudi doktorici koja je bukvalno ubila ženu.